Alkalije

Alkalije
al-qilw
Neutralizacija između natrijeva hidroksida i klorovodikove kiseline
Neutralizacija između natrijeva hidroksida i klorovodikove kiseline

Alkalije (od arapskog ime za potašu al-qilw[1]) je imea za bilo koji od topljivih hidroksida alkalnih metala-tj. litij, natrij, kalij, rubidij i cezij. Alkalije su jake baze koje lakmus papir pretvaraju iz crvene u plavu; reagiraju sa kiselinama dajući neutralne soli; a kaustični su i u koncentriranom obliku nagrizaju organska tkiva.[2]

To su supstancije čija je pH vrijednost veća od 7.[1]

Karakteristike i historija

Ime alkalije se također koristi i za topljive hidrokside zemnoalkalijskih metala kao što su kalcij, stroncij i barij, kao i na amonijev hidroksid. Izraz se orginalno odnosio na pepeo spaljenih biljaka koje sadrže natrij ili kalij, iz kojih se mogu isprati oksidi natrija i kalija.[2]

Proizvodnja industrijskih alkalija najčešće se odnosi na proizvodnju natrijum karbonata (Na2CO3) i natrijum hidroksida (NaOH). Ostale industrijske alkalije su kalijev hidroksid, potaša i lužina. Proizvodnja široke palete roba zavisi o korištenju alkalija u nekoj fazi. Natrijum karbonat i natrijum hidroksid neophodni su za proizvodnju stakla, sapuna, raznih kemikalija, viskoznih vlakana i celofana, papira i celuloze, sredstava za čišćenje i deterdženata, tekstila, omekšivača vode, pojedinih metala (naročito aluminija), sode bikarbone, benzina i drugih naftnih derivati.[2]

Ljudi već vijekovima koriste alkalije, koje su isprva dobijali ispiranjem specifičnih pustinjskih tla. Krajem 18. vijeka pepeo drva ili od morskih algi bio jeglavni izvor alkalija. Francuska akademija je 1775. ponudila novčanu nagradu za nove metode proizvodnje alkalija. Nagradu za natrijev karbonat dobio je Francuz Nicolas Leblanc koji je 1791. godine patentirao metodu pretvaranja kuhinjske soli (natrijevog klorida) u natrijev karbonat.[2]

Leblancova metoda dominirala je svijetom sve do kraja 19. vijeka, nju je nakon Prvog svjetskog rata potpuno istisnula druga metoda koju je 1860-ih usavršio Ernest Solvay iz Belgije. Krajem 19. vijeka pojavile su se elektrolitičke metode za proizvodnju natrijum hidroksida pa je njihova važnost brzo porasla.[2]

Na nekoliko mjesta u svijetu postoje značajne mineralne naslage natrijevog karbonata, pozmatog kao prirodna alkalija. Mineral se najčešće pojavljuje kao natrijev seskvikarbonat (Na3H(CO3)2·2H2O). Sjedinjene Američke Države proizvode većinu svjetskih prirodnih alkalija iz ogromnih naslaga u podzemnim rudnicima u Wyomingu i isušenih jezera u Kaliforniji.[2]

Povezano

Izvori

  1. 1,0 1,1 „Pust” (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1785. Pristupljeno 01.09.2022. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 „Alkali, chemical compound” (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/science/alkali. Pristupljeno 01.09.2022. 

Vanjske veze

  • Alkali, chemical compound ((en))